Vraćajući se danas sa posla prisustvovao sam jednoj nesreći. Tik pored mene kamion je ispod podvožnjaka sa kranom zakačio za tramvajske žice. Lupio, potegao i potrgao dok se iskre frcale na sve strane. Dok se u zraku osjećao miris paljevine razmišljao sam koliko mi se isplati vaditi telefon u ovom trenutku (i da li bih trebao pobjeći da me koja žica ne zahvati). Naime, treba mi na mom N70 punih 8 sekundi od trenutka kad upalim kameru pa do trenutka kad je spreman snimati. Kombinirao sam da mi se nekako ne isplati jer će biti prekasno... Ali super su mi ti svi mobilni gadgeti, i to što imam dve video kamere na mome, i 3G, i kako imam i python i ruby na njemu... ma naprosto divno i jako praktično.

Naprosto prekrasno. Više od pola dana moj mali virtualni server je bio down. Naime, u datacentru u kojem firma kod koje sam zakupio server (http://www.linode.com/ [8]) drži strojeve je nestalo struje. Iako sam pomislio na momente da je datacentar u Atlanti (nesretni server broj 24) u biti 5 pentiuma 3 koje si ekipica drži u garaži i ljeti hladi ventilatorom moram reći da je ovo sve nekako normalno. Linode ima valjda najmanje moguće cijene i ja nemam pojma kako oni od toga preživljavaju (najvjerovatnije 3-4 frenda pokrenula biznis i kad se vrate iz srednje škole od doma se malo igraju sysadmina). Datacentar u Atlanti već ima drugi problem u zadnja 3 tjedna i moram priznati da ovo sve ne zvuči najbolje. Prvo mreža nije radila jedan dan, sad nisu imali struje pola dana (imaju oni i UPSove i generatore struje, bar se tako hvale na svojim web stranicama). Naravno oni ekipu iz Linodea odjebavaju preko telefona "da..da... naš tehničar će to srediti čim bude mogao" (a i zna to biti problem kad se skrši sve u 5 ujutro po američanskom vremenu) i ja se nadam da će se oni uskoro odesliti u neki od drugih centara čije usluge također koriste. Eto...

Nego, nije sve baš tako crno... evo jedan pomalo šaljiv video..

http://www.youtube.com/watch?v=3Yfg9pRWfZM [9]

Daklem, kao što naslov sam kaže, Gutsy je jedno obično smeće. Naravno, iz samog naziva releasea se dade shvatiti da je instaliranje istoga na sistem preporučivo samo onim odvažnima, ali eto, i ja sam se odlučio na taj korak.

Stavio sam ga na dva stroja. Jedan je laptop na poslu i to je bila čita instalacija. Na tom Dellovom laptopu sve je prošlo ok, osim što se svako malo zablokiravao. Bio je problem u ACPI-u koji sam nakon malo googlanja uspješno rješio. Druga stvar koja nije radila kako spada je normalan shutdown. Jednostavno bi ostao visiti na onoj završnoj animacijici.

Na svom osobnom laptopu (T43) radio sam upgrade sa prijašnje verzije. Ovaj put sam bio spreman za avanturu zvanu upgrade. Pripremio sam si rezervni laptop koji je funkcionalan. Nisam imao nikakvog kritičnog posla za raditi idućih par dana a ako je i trebalo što odraditi rezervni laptop je bio pokraj mene. Daklem, spojio sam se preko brze veze na prekrasan internet i započeo sa upgradeom. Sve u svemu..... grafika ne radi (razumljivo i to je bilo brzo ispravljeno. jedini je problem što neko smeće dobivam po ekranu svako malo). Zvuk ne radi (nakon googlanja shvatio sam da nisam jedini koji imam problem sa alsa-om. nakon reinstaliranja drivera i nekog acpi konfiguriranja sve sad radi). Izgubio podršku za hrvatski jezik (ovo je bilo brzo vraćeno natrag). Smrzne se kod shutdown-a (ispravljeni). Pogubio postavke iz KDE-a (i nije neki problem jer koristim xfce ali eto). Vratila mi se ona silna govanceta od appleta za konfiguriranje mreže (morat ću ići googlati da vidim kako se to gnome smeće skida van iz xfce-a). Sve su to neke sitne stvari koje su se sredile nakon sat vremena. Super krasno..... ali ostaje najveći problem zvani "eksterni diskovi". Ti idioti očigledno vole releasati stvari prije nego što ih uopće i testiraju. Naravno, moja greška što mi je uopće palo na pamet ići raditi upgrade kad sam iz prijašnjih pokušaja ima ista ovakva iskustva. Ali ok.... Automounter radi neke gluposti, pri radu s eksternim diskom dolazi do zamrzavanja. Ok, nije nikad meni bio problem mountati ručno disk. Problem je naravno sad što mi se smrzne kad pokušavam koristiti "df". Naravno, df je precjenjen i ja ne znam zašto bi iko ikad želio znati s koliko prostora raspolaže na diskovima. Oh da, taj disk mi sad ni windowsi više ne prepoznaju. Prekrasno. Sve u svemu... googlanje nije previše pomoglo osim što sam vidio da stotine ljudi imaju istih problema (kao i za one ostale koje sam nabrojao) sa diskom kao i ja. Naprosto prekrasno......

Za kraj dobra vijest. Skaliranje CPU-a izgleda da sad radi bolje nego prije. Prije ga mijenjanje defaultnih postavki kod boota nije nije zaustavljalo da on stavi neke svoje vrijednosti.

Kad sam bio mali uvijek sam mislio da je velika nepravda što
profesori redovito idu kroz imenik po abecednom redu. Naravno, ja sam sa svojim prezimenom uvijek bio među prvih 10 i gotovo uvijek su me prozivali drugog ili trećeg po redu. Danas, kad sam kao malo veći, mislim da je velika nepravda što ljudi ne zaključavaju svoje telefone. Naravno, 90 i nešto krupno posto ljudi mene ima kao prvog u imeniku. Katkada se pitam koliko se tu u biti radi o zavjeri telekom kompanija i koliko se svakodnevno napravi (i telekom kompanijama legne na račun) ovakih slučajnih poziva.

Bilo je tu svakojakih priča, 56 praznih sms poruka koje sam dobio dok sam bio u kinu (pa ajde ti na staroj nokiji koja nema neki pametni select to sve obriši). Od iste te osobe jednom prilikom sam dobio 26 poruke. Nekoliko puta u roamingu sam od iste osobe dobivao po 10 etak poruka. Dobro, da ne ispadne da me samo Željka Sančanin pokušava spamati poruke dobivam i od ostalih obožavatelja. Kritičan je petak i subota navečer/noć. Koliko puta sam dobivao pozive od otključanih telefona koji se truckaju u gospodarevim džepovima i torbama. Koliko puta sam ja tako zbog otključanih telefona imao prilike čuti što se dešava na zatvorenim sastancima (ćio Marcell!) ili primio sadržaj zadnje poslane poruke nekoj drugoj osobi....ehh.. U svakom slučaju, zaključavajte telefone i obavezno kao prvi item u imeniku stavite neki prazan kontakt pod imenm "AAAA" ili nešto slišno. Vjerujte mi.... znam iz osobnog iskustva...

Priča koju sam želio ispričati se desila prije neki dan. Naime, vozio sam se u autobusu za Zagreb i lagano prekraćivao vrijeme dremuckanjem. Primih poruku.. pogledam, od nepoznate je osobe i sadržaj poruke je jednostavno "zg". Prvo što pomislim je naravno "oh ne opet..." ali onda mi padne na pamet.. "a zašto da ne!". Uzimam telefon u ruke i šaljem nepoznatoj osobi poruku natrag "Dragi korisniče online sustava upravo ste uplatili kartu do zg. Vaša karta ističe u 14:06. Hvala vam što ste koristili naš sustav.". Nakon par trenutaka dobivam odgovor: "O čemu se to radi? Ja nisam kupovala nikakvu kartu.". Smijuljim se ja dalje u tom busu dok me ostali putnici gledaju i šaljem još jednu poruku: "Hvala vam što ste potvrdili narudžbu. S vašeg računa bit će skinuto 36Kn + PDV.". U roku od nekoliko sekundi s tog nepoznatog broja dobivam poziv.... Naravno ja se na javljam. Nakon minutu dve dolazi poruka: "E pa neće mi biti ništa skinuto jer niti sam bilo što kupila niti potvrdila.". Meni naravo suze idu od smijeha... Mislim si "bilo bi zakon poslati još koju poruku 'ako želite otkazati narudzbu pošaljite...'" ali nekako se suzdržavam i nepoznatoj osobi šaljem kratku poruku sa isprikom i kao pitanjem "a tko je to s druge strane?". Hehehehe u svakom slučaju s druge strane se nalazila žena od lika koji mi je prije iznajmljivao stan u Ilici 42..... Oni koji znaju više znat će o kome se radi.

Naravno učenje je "zaključavajte telefone" da ne šaljete nepoznatim ljudima svoje poruke, nabijate si telefonski račun bezveze i maltretirate prvo imenikaše!

Kad se radi o vrednovanju svog rada i znanja te sklapanja povoljnih poslova ja nekako uvijek ispadnem totalni kreten.
"Hrvatski pojmovnik glazbene informatike" koji sam radio za Stanka je još jedna od mnogih u nizu mojih pušiona. Poznajući sebe nekako znam da će ovakvih situacija biti još. Sad kad se sjetim, ima tome dvije godine da sam ja započeo na tome raditi. Sve je to krenulo kao "imam jedan super poslić koji je dobar za tvoj tamtam i za njega ćeš dobiti 0 (nula) kuna". Dovraga, ne želim se ni prisjećati razloga i okruženja u kojemu sam tada honorario da sam pristao na tome raditi. Projekat koji nema nikakve veze s onim što radim, projekat koji samo usporava i uvelike otežava ono što radim. Oh, koliko sam se samo puta u ovom i mnogim ostalim projektima naslušao "to je tamtam" misleći pritom na moj besplatan angažman i rad. Koliko sam samo puta oblačio odijelo kretena (koje držim uvijek negdje pokraj radnog mijesta) da se uživim u ulogu tog fiktivnog tamtam-a te da se naslušam tih pričica i svojim noćima, vikendima i vremenima u romingu (u svom trošku) odrađivao poslove nesposobnih i neodgovornih projekt wannabe managera, sistem administratora, web "designera" sa studija designa i kunst meistera bez para na računu. Cijeli taj moment u kojem se ja moram ispričavati i zahvaljivati nekome što trošim svoje vrijeme i novac da nekome drugome učinim uslugu....eh... Aco.. Aco...

Bilo kako bilo, nakon te neke dve godine povremenog rada i tlačenja (najdraži su mi sms-ovi u 2-3 ujutro... jer jebemu, njemu su njegovi podatci jako bitni) i zahtjeva koji uvelike premašuju granice one prvotne "uslugice" (dovraga, od samog početka je to bilo tako i zamišljeno) baš u onom povoljnom trenutku kad sam i dobio neke novce na račun od toga ja sam odlučio od svega odustati. Taj prokleti sms negdje duboko u noći koji je prekinuo moj san me potaknuo da se zapitam "koji kurac ja to radim uopće...". Našao sam nekoga da me zamjeni i dovrši taj projekat u php-u (oh da, ja sam da se zadovolje svi ti zahtjevi rewriteao cijelu stvar iz Pythona u PHP). Sav brutto iznos koji mi je isplaćen predat ću tom novom liku i to je to.... (oh da... ja sam na račun dobio tisuću i nešto kuna manje tako da ću ja dok mi ne dodje povrat poreza za nekih pola godine i više biti u minusu za taj iznos. toliko mi je muka od svega, ta prokleta mučnina koja me tjera na bljuvanje, da me i nije briga). Ja jednostavno ne mogu i ne želim više i za to mi je trebalo dvije duge godine, dosta tlačenja od strane Stanka pa čak i prokazivanja i objašnjavanja na core sastancima njih2 instituta. Majke ti... katkad se zapitam kako sam sa svom tom svojom naivnošću i pronašao danas 20 kuna u džepu da si kupim sandwich i školjkicu od sira u Pan-peku.

Bilo kako bilo.... on je meni samo želio sve najbolje, njemu je žao, drago mu je da smo profesionalci i na razini profesije i da će se to dovršiti i eto ga.... boca vina u znak zahvalnosti.... bit će mi to najskuplja boca vina koju ću iskapiti u životu. Ali on the bright side, ako bih sve svoje poslovne pušione trebao poredati ova bi definitivno trebala zauzeti tek počasno drugo mijesto. O onoj prvoj, o propalim novcima, o vrijeđanju, omalovažavanju, podcjenjivanju, psihičkom iživljavanju te konstantnom prokazivanju i jebenim lažima neću ni pokušati razmišljati... Tko zna, možda je to sve već negdje daleko iza mene....