Budućnost JavaScripta

Sudeći po epizodi Stargatea ne treba se bojati za budućnost JavaScripta i HTML-a! Ne znam koji engine će koristiti i koliko će biti kompatibilno sa zadnjom verzijom JQuery-a koju koristite ali siguran sam da prilagodba neće biti tako teška.

Naravno, u cijeloj priči je neki designer uzeo neke njemu nerazumljive črčkarije i pasteao ih u video. Jer ako staviš nešto sebi nerazumljivo to mora da je hakiranje. Put od pozicioniranja prozora na sredini ekrana do codea za replikaciju je ponekad puno kraći nego što se mislilo. Ah….

Nađeno na: http://ajaxian.com/archives/javascript-has-staying-power-used-in-stargate

Video: http://www.youtube.com/watch?v=7itieZG3hdw

[FM Discuss] thanks mr bush!

Evo ga prenosim mail koji je Adam postao na FLOSS Manuals mailing listu… oh da.. objavili smo još jedan plugin.

——————————————–
hi,

FLOSS Manuals has very good reasons to be grateful to the imperialist
foreign policy of the USA and President G.W Bush.

Due to the visit of Mr Bush to Zagreb today to welcome Croatia to Nato,
the town was closed to business for the afternoon. This meant that our
dear Aco, FM developer and all round charming guy, was given 1/2 a day
off from work which he kindly decided to dedicate to finishing the
release version of our Localize plugin. The end result is our fourth
official code release to the TWiki repository 🙂

Localize is a plugin we have been using for a while but now it is
cleaned up and committed to the GPL TWiki code base. The plugin
(actually a ‘contrib’ in TWiki terms) enables the translating of .po
files which are the language interface files for TWiki (and
consequently, for FM).

It has a lot more functionality to it, and if you want to know exactly
what it is about you can check it out here:
http://twiki.org/cgi-bin/view/Plugins/LocalizeContrib

Thanks to Mr Bush (…and Aco)!

adam


Adam Hyde
FLOSS Manuals

JPod ekranizacija

Kako došlo tako i otišlo! Ekranizacija knjige Douglasa Couplanda (stričeka odgovornog za Generation-X, Microserfs, Hey Nostradamus i još par uradaka) zaživila je u nekih 12-etak epizoda prije nego što ju je CBS otkazao zbog male gledanosti.

Ako ste zainteresirani za dogodovštine Ethana, Cowboya, Bree, Marka i ostatka ove čudne ekipe koja radi na razvoju kompjuterskih igara svakako preporučavam da nabavite knjigu, oni malo više ljeni mogu na prostranstvima Interneta naći ovu prvu i jedinu sezonu.

Preview: http://www.youtube.com/watch?v=Av19KlsTM5Y

Nitko nije ni sumnjao da Aco neće položiti!


Good news everyone! Ovaj petak sam išao polagati ispit za Informix admina. Kao što su svi i očekivali položio sam sa
jako lijepih 90%. Znači od sad sam gospodin “IBM Certified System Administrator – Informix Dynamic Server V11”. Da, verzija 10 me još čeka, ali budemo i to riješili uskoro.

Da mi je netko prije par godina rekao da ću i ja upasti u taj
cijeli sustav (oh, kako sam se ismijavao sa cijelim sustavom
certifikata, koliko on znanja sa sobom povlači i što znači
poslodavcima i zaposlenicima) certifikata nasmijao bih mu se
u brk! Kako god, ispit nije lagan i pokriva široko područje koje zahtjeva isčitavanje veće količine IBM dokumentacije (koja je po mojem mišljenju dobro i kvalitetno napisana), pripremnih materijala za ispit te velik broj članaka koji se mogu naći na IBM-ovom siteu ili siteu udruge informix korisnika. Zahtjeva znanje internog rada samog operativnog sustava, Informix baze podataka te rada sa SQL-om. Nije baš neka sreća nakon dosta godina ljenčarenja baciti se na učenje ali što se mora mora se…. Naravno sad mi preostaje da napravim ono bitno, a to je steći praktično znanje koje će mi jedino i koristiti u daljnjem radu.

Malo smo bili down…..

Naprosto prekrasno. Više od pola dana moj mali virtualni server je bio down. Naime, u datacentru u kojem firma kod koje sam zakupio server (http://www.linode.com/) drži strojeve je nestalo struje. Iako sam pomislio na momente da je datacentar u Atlanti (nesretni server broj 24) u biti 5 pentiuma 3 koje si ekipica drži u garaži i ljeti hladi ventilatorom moram reći da je ovo sve nekako normalno. Linode ima valjda najmanje moguće cijene i ja nemam pojma kako oni od toga preživljavaju (najvjerovatnije 3-4 frenda pokrenula biznis i kad se vrate iz srednje škole od doma se malo igraju sysadmina). Datacentar u Atlanti već ima drugi problem u zadnja 3 tjedna i moram priznati da ovo sve ne zvuči najbolje. Prvo mreža nije radila jedan dan, sad nisu imali struje pola dana (imaju oni i UPSove i generatore struje, bar se tako hvale na svojim web stranicama). Naravno oni ekipu iz Linodea odjebavaju preko telefona “da..da… naš tehničar će to srediti čim bude mogao” (a i zna to biti problem kad se skrši sve u 5 ujutro po američanskom vremenu) i ja se nadam da će se oni uskoro odesliti u neki od drugih centara čije usluge također koriste. Eto…

Nego, nije sve baš tako crno… evo jedan pomalo šaljiv video..

Psychopaths in the software industry

Zadnjih tjedan dana (barem za one koji prate taj Ruby/Rails svijet) bio je poprilično aktualan Zedov rant o Ruby on Rails svijetu, ljudima koji su angažirani i IT industriji. Što god mislili o Zedu, njegovom načinu komunikacije i onoga što je on u svojem rantu rekao meni se donji članak kao jedna od mnogih reakcija učinio popriličnim zanimljivim. Taman toliko da ga podijelim sa surferom namjernikom koji naiđe na ove stranice…

http://www.jroller.com/rickard/entry/psychopaths_in_the_software_industry

Gutsy je smeće

Daklem, kao što naslov sam kaže, Gutsy je jedno obično smeće. Naravno, iz samog naziva releasea se dade shvatiti da je instaliranje istoga na sistem preporučivo samo onim odvažnima, ali eto, i ja sam se odlučio na taj korak.

Stavio sam ga na dva stroja. Jedan je laptop na poslu i to je bila čita instalacija. Na tom Dellovom laptopu sve je prošlo ok, osim što se svako malo zablokiravao. Bio je problem u ACPI-u koji sam nakon malo googlanja uspješno rješio. Druga stvar koja nije radila kako spada je normalan shutdown. Jednostavno bi ostao visiti na onoj završnoj animacijici.

Na svom osobnom laptopu (T43) radio sam upgrade sa prijašnje verzije. Ovaj put sam bio spreman za avanturu zvanu upgrade. Pripremio sam si rezervni laptop koji je funkcionalan. Nisam imao nikakvog kritičnog posla za raditi idućih par dana a ako je i trebalo što odraditi rezervni laptop je bio pokraj mene. Daklem, spojio sam se preko brze veze na prekrasan internet i započeo sa upgradeom. Sve u svemu….. grafika ne radi (razumljivo i to je bilo brzo ispravljeno. jedini je problem što neko smeće dobivam po ekranu svako malo). Zvuk ne radi (nakon googlanja shvatio sam da nisam jedini koji imam problem sa alsa-om. nakon reinstaliranja drivera i nekog acpi konfiguriranja sve sad radi). Izgubio podršku za hrvatski jezik (ovo je bilo brzo vraćeno natrag). Smrzne se kod shutdown-a (ispravljeni). Pogubio postavke iz KDE-a (i nije neki problem jer koristim xfce ali eto). Vratila mi se ona silna govanceta od appleta za konfiguriranje mreže (morat ću ići googlati da vidim kako se to gnome smeće skida van iz xfce-a). Sve su to neke sitne stvari koje su se sredile nakon sat vremena. Super krasno….. ali ostaje najveći problem zvani “eksterni diskovi”. Ti idioti očigledno vole releasati stvari prije nego što ih uopće i testiraju. Naravno, moja greška što mi je uopće palo na pamet ići raditi upgrade kad sam iz prijašnjih pokušaja ima ista ovakva iskustva. Ali ok…. Automounter radi neke gluposti, pri radu s eksternim diskom dolazi do zamrzavanja. Ok, nije nikad meni bio problem mountati ručno disk. Problem je naravno sad što mi se smrzne kad pokušavam koristiti “df”. Naravno, df je precjenjen i ja ne znam zašto bi iko ikad želio znati s koliko prostora raspolaže na diskovima. Oh da, taj disk mi sad ni windowsi više ne prepoznaju. Prekrasno. Sve u svemu… googlanje nije previše pomoglo osim što sam vidio da stotine ljudi imaju istih problema (kao i za one ostale koje sam nabrojao) sa diskom kao i ja. Naprosto prekrasno……

Za kraj dobra vijest. Skaliranje CPU-a izgleda da sad radi bolje nego prije. Prije ga mijenjanje defaultnih postavki kod boota nije nije zaustavljalo da on stavi neke svoje vrijednosti.

Lockajte svoje telefone!

Kad sam bio mali uvijek sam mislio da je velika nepravda što
profesori redovito idu kroz imenik po abecednom redu. Naravno, ja sam sa svojim prezimenom uvijek bio među prvih 10 i gotovo uvijek su me prozivali drugog ili trećeg po redu. Danas, kad sam kao malo veći, mislim da je velika nepravda što ljudi ne zaključavaju svoje telefone. Naravno, 90 i nešto krupno posto ljudi mene ima kao prvog u imeniku. Katkada se pitam koliko se tu u biti radi o zavjeri telekom kompanija i koliko se svakodnevno napravi (i telekom kompanijama legne na račun) ovakih slučajnih poziva.

Bilo je tu svakojakih priča, 56 praznih sms poruka koje sam dobio dok sam bio u kinu (pa ajde ti na staroj nokiji koja nema neki pametni select to sve obriši). Od iste te osobe jednom prilikom sam dobio 26 poruke. Nekoliko puta u roamingu sam od iste osobe dobivao po 10 etak poruka. Dobro, da ne ispadne da me samo Željka Sančanin pokušava spamati poruke dobivam i od ostalih obožavatelja. Kritičan je petak i subota navečer/noć. Koliko puta sam dobivao pozive od otključanih telefona koji se truckaju u gospodarevim džepovima i torbama. Koliko puta sam ja tako zbog otključanih telefona imao prilike čuti što se dešava na zatvorenim sastancima (ćio Marcell!) ili primio sadržaj zadnje poslane poruke nekoj drugoj osobi….ehh.. U svakom slučaju, zaključavajte telefone i obavezno kao prvi item u imeniku stavite neki prazan kontakt pod imenm “AAAA” ili nešto slišno. Vjerujte mi…. znam iz osobnog iskustva…

Priča koju sam želio ispričati se desila prije neki dan. Naime, vozio sam se u autobusu za Zagreb i lagano prekraćivao vrijeme dremuckanjem. Primih poruku.. pogledam, od nepoznate je osobe i sadržaj poruke je jednostavno “zg”. Prvo što pomislim je naravno “oh ne opet…” ali onda mi padne na pamet.. “a zašto da ne!”. Uzimam telefon u ruke i šaljem nepoznatoj osobi poruku natrag “Dragi korisniče online sustava upravo ste uplatili kartu do zg. Vaša karta ističe u 14:06. Hvala vam što ste koristili naš sustav.”. Nakon par trenutaka dobivam odgovor: “O čemu se to radi? Ja nisam kupovala nikakvu kartu.”. Smijuljim se ja dalje u tom busu dok me ostali putnici gledaju i šaljem još jednu poruku: “Hvala vam što ste potvrdili narudžbu. S vašeg računa bit će skinuto 36Kn + PDV.”. U roku od nekoliko sekundi s tog nepoznatog broja dobivam poziv…. Naravno ja se na javljam. Nakon minutu dve dolazi poruka: “E pa neće mi biti ništa skinuto jer niti sam bilo što kupila niti potvrdila.”. Meni naravo suze idu od smijeha… Mislim si “bilo bi zakon poslati još koju poruku ‘ako želite otkazati narudzbu pošaljite…'” ali nekako se suzdržavam i nepoznatoj osobi šaljem kratku poruku sa isprikom i kao pitanjem “a tko je to s druge strane?”. Hehehehe u svakom slučaju s druge strane se nalazila žena od lika koji mi je prije iznajmljivao stan u Ilici 42….. Oni koji znaju više znat će o kome se radi.

Naravno učenje je “zaključavajte telefone” da ne šaljete nepoznatim ljudima svoje poruke, nabijate si telefonski račun bezveze i maltretirate prvo imenikaše!

Flight of the Conchords

Svako malo “otkrijem” na Internetu neku novu zanimljivu TV seriju. Nakon “Californication” zadnja u nizu onih koja me oduševila je “Flight of the Conchords”. Za Jemaine Clementa sam čuo prvi put na ovom Zagreb film festivalu gdje sam gledao izvrstan film “Eagle vs Shark”. Malo googlanja, malo povezivanja i jedna dobra preporuka od mog Novozelandskog prijatelja i eto cijele prve sezone na mome disku (najavljeno je da će se druga snimati).

Cijela radnja se odvija oko svakodnevnih dogodovština dvojice Novozelandskih muzičara u New Yorku. Njihove muke sa menadžerom (koji je u biti kulturni ataše Novog Zelanda), djevojkama i općenito životom u New Yorku. Super zabavna serija u kojoj Clement i McKenzie glume fiktivne verzije samih sebe. Naime, na rodnom im Novom Zelandu njih dvojica su imali komični duo koji je okolo zabavljao publiku sa dobrom šalom i pjesmicama uz gitaru. Ovo je radjeno na istu šemu i ispod možete viditi jedan od takvih momenata iz serije. U svakom slučaju vrlo zanimljivo i drugačije od ostaloga. Ono što je meni osobito jako zabavno u svemu je što u seriji ima dosta gegova vezanih sa Novozelandskim naglaskom i to me uvijek prisjeti na mog Novozelandskog prijatelja i moje muke sa razumijevanjem njegovog izgovora pojedinih engleskih riječi (“what’s your name?… Bri? Brit, like Britney? oh, Bret.”).

Link na video: http://www.youtube.com/watch?v=pY8jaGs7xJ0