Broadcast your podcast

Lotte, moja draga prijateljica iz Simpela iliti kolaborativne tehnološke art grupe specijalizirane za renewed media ili što god da nam se čini zanimljivim, je snimila (dosta davno ali ja ga danas slučajno ponovo otkrio) video za svoj projekt Broadcast your podcast.

Broadcast your podcast se po trilionti put valjda bavi tematikom broadcasta zvučnih zapisa radio valovima uz pomoć jeftinih Do-It-Yourself FM odašiljača. Dosta davno u jednom oronulom stančiću u Bratislavi i Aco je složio svog transmitera. Lemljenje mi je uvijek nevjerovatna muka. Ako ništa drugo, ona je to barem super posložila, od limenog kućista, uputica, popratnog materijala do na kraju majice i bedža u svojoj video prezentaciji. Pa koga zanima nek si pogleda.

Inkscape book sprint….

Jedan od super projekata na kojem radim u zadnje vrijeme je http://www.flossmanuals.net/. FLOSS Manuals je kolekcija manuala koji objašnjavaju kako instalirati i koristiti velik broj slobodnog i open source softwarea. Manuali su jako pristupačni, pisani su na jednostavan način te su pisani sa pretpostavkom da potaknu ljude na istraživanje velikog broja slobodnog i open source softwarea kao alternative skupom/licenciranog softwareu. Znači nije samo za techno geekove već je pisano za prosječnog korisnika računala kojemu treba program za uređivanje teksta, obradu slika ili zvuka.

Ono što je super je da manuali nisu samo na engleskom već jednako kvalitetne tekstove možete naći i na nizozemskom, farsiju (to je ono što koriste u Iranu), francuskom a uskoro i bengalskom i par azijskih jezika. Sve neke Right to left pričice koje uvijek i ne rade sa pretežno anglikanskim programima a i kad uspiješ instalirati podršku na svoj OS nisi baš najsigurniji da je to ono kako bi trebalo izgledati. Možda jednog dana budemo bili i na hrvatskom.

Budem o tome više pisao, ali za sad je dovoljno reći da sam ja lik koji radi na proširenjima TWikija (Wiki pisan u Perlu) koja omogućavaju lako editiranje, lako prevođenje tekstova, lako prevođenje samog interfacea (Web based PO editor za TWiki ali i za različite templateove koji s njima dolaze, znači i prevošenje html-a, uređivanje slika itd.), organiziranje materijala na siteu te export u PDF itd.

Trenutno je ekipa u Parisu na Inkscape book sprintu. Pišu se manuali za Inkscape (što se da shvatiti) za Engleski, Francuski i Ruski jezik. Više o Sprintu na ovom linku.

U cijeli projekat FLOSS Manualsa uključena je jedna stvarno super ekipa. Financiranje je 120% transparentno, za svaki posao (prijevod, savjet, kodiranje, pomoć oko administriranja) se navedu credits tko je što radio, ljudi su adekvatno financijski nagrađeni za svoj rad i nitko se u svoje ime ne hvali sa tuđim radom itd.. itd…. U svakom slučaju, nije kao u našim kiber NGO-ovima i definitivno se isplati biti dio jedne takve zajednice (i ne samo zato što imamo super naljepnice, majice i papirnato izdanje manuala!).

Rescue: The Beagles

Ima tome poprilično godina kad sam s Namčerom radio na nekim multiplayer igricama. Anywho, s tim projektom sam ja nekako zauvijek stao sa svojim konstantnim pokušajima izrade igrica. Kao što se da skužiti on nije, i ovo je jedan od njegovih zadnjih uradaka. Poprilično zabavna igrica o spašavanju pasa. Više infoa na njegovom websiteu a ovdje samo kratki preview.


Rescue: The Beagles 300,000+ from indiegames.com on Vimeo.

Website:
http://www.16×16.org/

Tinejdžeri i tehnologija



I onda kad mi ljudi kažu “facebook je bezveze” ili “ma što će mi facebook”. e pa, evo čemu!

“Tech savvy teens are using Google Earth’s splendidly clear aerial shots of the UK to launch a summertime craze – pool crashing.”

http://www.reghardware.co.uk/2008/06/18/tech_aids_pool_crashing/

8 dugih sekundi

Vraćajući se danas sa posla prisustvovao sam jednoj nesreći. Tik pored mene kamion je ispod podvožnjaka sa kranom zakačio za tramvajske žice. Lupio, potegao i potrgao dok se iskre frcale na sve strane. Dok se u zraku osjećao miris paljevine razmišljao sam koliko mi se isplati vaditi telefon u ovom trenutku (i da li bih trebao pobjeći da me koja žica ne zahvati). Naime, treba mi na mom N70 punih 8 sekundi od trenutka kad upalim kameru pa do trenutka kad je spreman snimati. Kombinirao sam da mi se nekako ne isplati jer će biti prekasno… Ali super su mi ti svi mobilni gadgeti, i to što imam dve video kamere na mome, i 3G, i kako imam i python i ruby na njemu… ma naprosto divno i jako praktično.

Od kruške do kruške…


Priča ide ovako. Bilo mi je dosadno pa sam zgrabio neki booklet pokraj sebe. “Kulturne politike odozdo; Nezavisna kultura i nove suradničke prakse u Hrvatskoj”. Piše unutra “Studija se izvorno temeljni na projektu CLUBTURE – Policy Forum: prema novom položaju nezavisnog, neprofitnog i izvaninsitucionalog kulturnog sektora u procesu donošenja javnih politika, koji se odvijao u sklopu programa Policies for Culture od srpnja 2002. do siječnja 2004., te na aktivnostima i inicijativam akoje su uslijedile do 2007. godine”.

Clubture mi nije stran, u prošlosti (a i upravo sad radim na nečemu za njih) sam radio na dosta projekata koji su bili vezani oko te organizacije, a bogami sam se bavio i radom za organizaciju koja je započela cijelu tu priču. Bilo kako bilo, sadržaj bookleta je dosadniji i od samog naslova, ali onako listajući naišao sam na jedan izraz koji mi je privukao pažnju. Naime, radi se o terminu pear-to-pear. Nasmijao sam se i okrenuo (booklet je dvojezičan) te pogledao englesku verziju. Tamo je pisalo peer-to-pear. Ok.. nije stvar prijevoda ali si je prevoditeljica ipak dala malo truda, mogla bi biti stvar lekture. Otišao sam na clubterov site i vidio da se pear-to-pear termin spominje na različitim tekstovima na siteu. Ok.. nije stvar lekture već se radi o terminu koji se uistinu koristi u clubture svijetu.





Tekst orginala ide: “To zapravo znači da mreža ne postoji ukoliko ne postoje zajednički realizirani programi, koji se ostvaruju u direktnoj (pear-to-pear) suradnji pojedinih organizacija prema unaprijed postavljenom inovativnom strukturnom modelu”. Naravno to je trebalo biti “peer-to-peer”. Naravno to je trebalo značiti da su te silne organizacije u nekoj ravnopravnoj vezi. Naravno da na kraju nije ispalo i naravno da je to prošlo budne oči školovanih lektora u nekoliko različitih tekstova. Ono što mi je super u toj voćnoj salati je što kužim da se ne radi o slučajnoj grešci, radi se o ekipi koja jednostavno ne shvaća da dva subjetka mogu biti u ravnopravnoj ili jednakovrijednoj vezi. Radi se o vezi koju oni jednostavno nisu sposobni shvatiti niti će ikada ostvariti te zbog toga nikad neće ni biti u stanju da uvide problem sa svojom voćnom salatom.

Nebitne su prokazivačke priče o NGO Excell birokaratima i parazitima koji su pronašli novi manipulacijski prostor pun fancy izraza. Ono što je meni super u cijeloj priči je kako te podsvjest zajebe i prisili te na ovakvu vrstu greškice. Da, ja zaista, nakon godina psihoanalize kod Buraza® ne vjerujem da je to ekipa koja je u stanju ostvariti drugačiju vezu od one voćne. Eventualno neku voćnu sa šlagom.

Ahh…. Burazi®… sva ta psihička iživljavanja, vrijeđanja i omalovažavanja od strane narcisoidnog psihopate i njegovih burkića sam već odavno potisnuo ali me baš razvesele s vremena na vrijeme ovi mali gafovi.

Inače ako opalite pear-to-pear vidjet ćete da ih ima još….

Gizmo!

Gizmo! je dokumentarac o silnim izumima koji rade stvari koje nikome ne trebaju… Jedna zabavna kompilacija o stotinama malih i velikih novotarija (pretežno nastale 1930-1950) te komentara njihovih izumitelja. Definitivno preporučavam i Acina dva thumba up!

Link na video: http://www.youtube.com/v/0qH2-K7DzFs

Prvi maj

Zaboravih ime seocetu ali eto… na brdu iznad Topuskog dobro skriveno u šumi našla se mala skupina… Sad bih tu najradije izreklamirao i Sašinu pečenjaru (koji nam je i dao smjesu) gdje se može pojesti najbolji grill ali eto… donio je samo dva flyera… Ovo drugo što se jede je burek od sira i koprive. Njam njam je sve što ću reći.

Obratite pažnju na registraciju na Nivi.

Mačić

Acina obitelj je proširena za još jednog člana. Kao što se vidi na slici, nakon dosta poteškoća oko dostave ovaj tjedan Acu je razveselio njegov novi Mac mini. Uskoro dolaze i orginalna tastatura i miš. Tja, tko je vidio spajati jeftine usb tastature na ovu ljepoticu.

U svakom slučaju bit će zabavno nakon dosta godina vratiti se Objective-C danima…..

Stvarno… što bi s Mijom?

Pisajući tekst o povijesti novih medija u Hrvatskoj Klaudio me prisilio da se prisjetim davnih vremena mog uređivanja prvog e-zinea kod nas. Oh da… vremena “Neukusnog”.

Nekako sam preskočio svu onu kulturu BBS-anja. Tamo negdje 90etih počeo sam prostituirati svog pekinezera ne bi li namaknuo sredstva za kupovinu Amige. Zbog nekih glupih razloga to se nikad nije finaliziralo, što je možda čak i dobro jer bi ta Amiga skupa sa svim mojim stvarima ostala u Petrinji dok smo bježeći zbog rata došli u Zagreb. Preživljavajući po nekim vlažnim zagrebačkim podrumima telefonska linija i modem na posuđenom XT-u me baš nekako i nije razveselila. Tako negde ’93, nakon Paletovog predavanja u mojoj srednjoj školi, desio se aco@srce20.srce.hr. Klincu sa 17 godina u to doba jedan DEC 5000 sa Ultrixom (sa gomilom tekstualnih VT terminala) spojenim na Internet izgleda kao najjebenija stvar ikad! Tja… bilo je to prije 15 godina u doba danas već izumrlih protokola i servisa te hardwarea i operativnih sustava koji zvuče kao da su došli iz nekog crno bijelog filma. Sve to eksperimentiranje sa novim, provaljivanje (i sastanci kod ministrovog zamjenika oko preuzimanja odgovornosti za zlodjela i usmjeravanja potrebe za istraživanjem ka nečem pozitivnom) na druge strojeve zbog potrebe za nužnim dodatnim diskovnim prostorom te druženje i razmjena znanja sa gomilom super ETF-ovaca i sličnih sebi na SRCEtu… Ko što bi rekli u Mastercardu… Priceless……


Anywho, stvari su se počele dešavati eksponencijalno. Gomila različite ekipe koja se svakodnevno druži u fizičkom prostoru SRCEta i virtualnom svijetu hrvatskog interneta. Jedan community u stvaranju. Prejebeni IRC izleti po zagrebačkom gorju koje je organizirao Zrin. Veliki IRC tulumi. Druženja u Medvedrgadu…. Golema pozitivna energija koju je teško opisati i dočarati. U svemu tome negdje ’95 dok sam lagano gubio interes da dovršim maturalni rad na temu “Simulacija sunčevog sustava” rodio se “hr.alt.flame”. Lagano bijesan kad sam shvatio da sa 512Kb video karticom neći postići što sam želio nakon nekih rasprava sa Chonkijem oko html izdanja Guide (hrvatskog Amiga magazina) i rasprava na Newsima oko otvaranja hr.alt.flame grupe rodio se prvi izvorno Internet based e-zine kod nas. “hr.alt.flame”.

Iz cijele te neke kulture koja se počela rađati i mojom oduševljenošću sa “Cult of dead cow” i sličnim uradcima po US of A se izrodio hr.alt.flame. Doba sporih veza. Doba carnetovih modemskih ulaza koji se nisu baš dobivali iz prve. Doba preskupog… kako god se ono zvao t-com u to doba. U to neko doba kad je Mosaic bio standard izašao je nulti broj koji je bio dosta dobro prihvaćen. Uskoro je izašao prvi broj i taj se desio prvi problem. Pušiona. Tema prvog broja bio je Oleg Maštruko, jedan od BUGovaca. Svakodnavnu diskusiju sa Newsa prenio sam u magazin. Povijest Olega Masturbijka sa ilustracijom u kojem puši ku*ac Billu Gatesu nije bila najbolje prihvaćena od strane nekih ljudi. Meni je bilo rečeno da moram prestati sa “hr.alt.flameom”. Ja sam učinio jedinu moguću stvar u tom trenutku, zagasio sam “hr.alt.flame” i pokrenuo “Tasteless” ili u narodu poznat kao “Neukusni”.


U svemu tome desila se još jedna zanimljiva stvar. Ako uzmete te prastare brojeve BUG-a i prolistate Olegove članke vidjet ćete da se u velikom broju screenshotova onako slučajno ali konstantno spominju mailovi trojice Aleksandara od kojih sam jedan bio ja. Pomalo je smješno otvoriti novine i u članku o zadnjoj verziji mail clienta vidjeti svoj email kao example. Ako se pitate “da li sam…” odgovor je “ne”. Nisam nikad primio niti jedan od tih slučajno poslanih mailova.

Doba sporih veza. Osim što je bio online dilale su se okolo i ZIP/ARJ/RAR arhive. Lakše i jeftinije je to skinuti doma na računalo pa onda čitati. Puno prije doba feedova kad se s jednim klikom pretplatiš ekipa je radila taj dodatni trud ne bi li po svojim 5.25″ i 3.5″ disketama kopirala tvoj materijal i nosila doma. Jedan članak nikad nije bio dovršen u prvom broju i od tad sam se držao tradicije. U svakom broju uvijek je bio jedan članak koji je nedostajao. Druga stvar koju sam namjerno furao kroz sve brojeve je da sam konstantno pisao biJo umjesto bio. Iz meni nekih čudnih razloga to mi je bilo jako smješno. Drugima nije i konstantno su mi ukazivali na tu grešku (iako sam u predgovorim spominjao da nema potrebe za tim).

To je okruženje slobodnog softwarea. To je doba kad smo entuzijastično osnivali hrvatsku udrugu linux korisnika. To je doba kad smo uživali u slobodni da istražujemo i saznajemo novo (što naravno ne znači da neka druga ekipa danas ili za 100 godina neće raditi to isto). Mene je naravno zainteresirao Postscript. Iz te male zabave desila se jedna stvar koju ja danas smatram dosta bitnom u cijelom tom razdoblju “Neukusnog”. Naime, mislim da je u broju 8 logo ispao u ćirilici. Ćirilični logo se ponavljao u par idućih brojeva (sa snjegom i bez) a tekstovi u ukrasnoj ćirilici su se pojavljivali i u nekim člancima koji su se ticali Štjefa, djelatnika MORH-a. Iz više različitih izvora u to doba vladavine HDZ-a dobivao sam informacije da pazim što radim na to što objavljujem jer postoji ljudi i institucije koji su zaduženi da to sve prate. Ehhh….

Još jedna od smijelijih stvari koju smo učinili je broj 6. Broj 6 je bio parodija na novoizašli CARNetov site. Još jedna pušiona. Zbog čega? Kad je čovjek mlad često voli nepravdu shvaćati na osoban način. Na neke informacije o tome kako se koristi državni budžet na sadržaj i opremu koja se distribuirala određenim (po meni tada) “podobnim” ljudima a uskraćivala (po meni tada) ljudima koji su to jednako zaslužili rodio se ovaj broj. Jebena pušiona koja je ako se ne varam tada rezultirala uskraćivanjem meni privilegiranog pristupa u neke dijelove SRCEta. Ehhh… Ne se zajebavati sa strukturama moći. Ne sjećam se točno ali nekako se u to doba i povećalo moje oduševljenje sa strukturama PMF-a i IRB-a. Jebote… imaš ono 18 godina i zovu Dogana i mene da dodjemo na IRB da se brinemo o nekom Linux serveru koju ima direktan link na jebeni CERN. Direktan link ka CERNU kako bi hrvatski znanstvenici sa IRB-a imali bolji i brži pristup. Iliti link brži od ostatka hrvatskog Interneta ka ostatku svijeta.




Jedna od najboljih stvaru koju sa Neukusnim nisam nikad napravio je broj 16. Taj neki broj 16 se skoro pa desio desetke puta ali ono o čemu ja pričam je o cijelom mailboxu koji sam dobio od nepoznate osobe. Mailbox koji pripada osobi iz struktura moći u kojem se nalaze interne prepiske poprilično povjerljivog sadržaja. Da se pitalo samo mene još bih to nekako i objavio ali ipak sam nakon nekih kratkih rasprava sa Doganom odustao. Jebeno smart choice.

Jedna od super stvari koja se dešavala u cijeloj toj priči je naravno ekipa koja se počela uključivati. Jedan od najjebenijih je bio “Tasteless High Culture” koji je radio Matija K (nisam baš siguran da li da objavljujem puna imena). Iz same skraćenice THC da se shvatiti o čemu se radilo. Super mi je bilo kad sam saznao da su neki članci samoinicijativno prevedeni na njemački. Bilo je dosta super priloga kao što su kvalitetni članci i osvrti što je ekipa pisala. Jedan od super likova je Silvio Klaić koji je na HP-UXovim grafičkim terminalima u XPaintu (to je u rangu Painta koji defaultno dolazi uz Windowse) sredio neke super foto montaže i ilustracije. Po meni nešto u rangu onih videa što se danas mogu naći na youtubeu o ekipi koja udara dupe u Mirkosoftovom Paintu.


Sve je to bila jedna opaka zezancija, previše referenci na neke interne događaje i nekvalitetnih kretenarija kojih se danas sramim, ali eto… u ono doba je to nešto značilo. Članci o izmišljenim slovenskim bendovima (nakon kojih se uredno dobivaju narudžbe za njihove audio kasete), savjeti kako krasti u trgovinama, članci o umjetniku čiji je kunst ubijanja sa kalašnjikovom, savjeti kako se najlakše ubiti, savjeti kako parsati dBASE-ov DBF format, detaljna reportažao osobi broja i slično. Nekoliko neugodnih susreta sa strukturama moći untar Carneta i ako se ne varam povod članku Dragana Petrica u nekom od onih ugaslih časopisa na hrvatskoj sceni. Dvije jebene stranice o meni i Amarau Aganoviću sa njima skandaloznom ilustracijom Amara nakeljenog na golo tijelo ogromne žene….

OBAVIJEST! LIK NA GORNJOJ SLICI NIJE ACO. MNOGI TO POMISLE, ALI ETO. NIJE ACO. ZA VIŠE DETALJA POGLEDAJTE OVDJE.

Ilustracije su orginalno iz tog doba….