FLOSS Manuals je all about omogućavanju ljudima da dođu do kvalitetnih uputa kako koristiti free software. U pozadini je website (heavily modificirani wiki) i zajednica pisaca dokumentacije. Druga jako bitna stvar u cijeloj priči je taj sam set alata koji omogućuju pisanje dokumentacije, prevođenje, manipulaciju, export te print on demand. Sudeći po reakcijama onih koji su koristili fino smo sredili naš sustav, samo što nam se veliki igrači kao wikipedia znatno približavaju u ovoj utrci sa nekim featureima. Sve u svemu, idućih nekoliko mjeseci će biti poprilično odlučujuće. Naravno, ja ću se pobrinuti redovito pisati o tome 🙂
Dokumentacija je u elektronskom obliku i dostupna je na nekoliko jezika. Super stvar kad radiš na jednom ovakvom projektu je da moraš otići na wikipediju da provjeriš “kakav je to k* bengalski jezik“. Taj k* bengalski govori 230 miliona ljudi. To znači srediti tuđi Perl code, svoj Perl, svoj Java Script i gomilu externih programa i browsera da zajedno pljunu ispravan rezultat. Srediti znači mijenjati source, što je kao i uvijek wrong way to do it i najbolji način za zabetonirati lagani update na novije verzije. Ono što je najbolje da nikad nisi ni siguran da si dobio ispravan rezultat. Mislim, kako biti siguran da su te slike (a sa bengalskim to uistinu i jesu slike) ispred tebe uistinu ono što si ti i trebao dobiti! Tako da to širi i horizonte. Moje prijašnje horor priče web developmenta (kao i mnogim drugima) su uvijek bile vezane za različite verzije internet explodera i css. Sad su to definitivno različite verzije firefoxa na različitim OS-ovima koji drugačije interpretiraju right-to-left (srećom po mene u ovom trenutku nas je briga samo za Firefox) za koji ja sam nisam ni siguran kako bi trebao uopće i raditi. Četiri različita encodinga za Farsi! U jednom trenutku počeo sam listati po imeniku broj Iranske ambasade da nekog pitam koja od 4 encodinga oni koriste i zašto moj Firefox krivo pokazuje znakove ) i ( u farsi tekstu (i da li je to uopće krivo)!
Super stvar je što se svi ti podaci lagano mogu eksportati. Kreiraš novu hrvatsku verziju, odeš u interface, odabereš koje chaptere i knjige zeliš i on ti ih automatski skupa sa attachmentima prebaci na tvoj server. Da, drugi odvojeni server. I to super izgleda, mali progres bar koji putuje i uveseljava ne toliko tehnički potkovane pisce dokumentacije.
Ne moraš ovisiti o našem siteu. Želiš li embedati određene manuale unutar svog sitea? Nekad nisu potrebno svi chapteri iz knjige, zašto ne uzeti samo one koji se brinu za instalaciju i konfiguraciju! Želiš li ih možda dobiti u prinatom izdanju? Želiš li vizualni izgled prilagoditi svojim potrebama? Nema problema. Odeš u Remixer, odabereš koje knjige, koje chaptere želiš i on ti pljune ili zipanu arhivu statičkog HTML-a, ili JavaScript za embedanje na svoju stranicu ili PDF (prilagođen za printanje) koji će se uskoro jednim preko lulu.com servisa moći i printati! Super mi je što sam u cijelu tu priču ugurao i jedan plugin koji se zove “Objavi”. Bojim se i pomisliti kako to većina korisnika izgovara 🙂
U isto to vrijeme, sve je to kao jedna mala meksička sapunica. TWiki community (wiki koji koristimo) je totalno u raspadu. Začetnik projekta se ne slaže sa ostatkom tima. Hoće ljudi forkati (ja ih totalno razumijem) ali u isto vrijeme začetnik projekta je član naše organizacije. Pušiona. Gomila razmaženih 50-godišnjih administratora (čitaj perliša) koji ni sami ne znaju što hoće. Na TWiki sastanku u Berlinu prezentirali smo (ovo “smo” ne uključuje mene jer su debili to stavili u sred tjedna pa mi se nije dalo trošiti godišnji na ovo) naš sustav. Ekipa u deliriju, lovorike i na rukama nose Adama Hydea van. Hoće ga za predsjednika! Doslovno! Naime, začetnik projekta je trebao doći na sastanak da se izgladi situacija sa ostatkom tima. Naravno, noć prije je odlučio ne doći iz US of A. Ekipa u Adamu vidi novog vođu ali on uspjeva svojim političkim igricama odgoditi fork i nekako izgladiti stvari. “Svašta!”, kažem ja.
U zadnje vrijeme su se počeli dešavati i Book Sprintovi. Bio je jedan Inkscape Book Sprint u Parisu a desio se i jedan One Laptop Per Child u Austinu (Texas). Na ovaj drugi sam trebao i ja ići ali nekako mi je bilo tlaka ići na 5 dana u Austin. Rezultat ovog drugog je 7 knjiga (vidi slike /na kojima nisu svi/ dolje) i elektronska dokumentacija koja će se dilati na svakom novo isporučenom OLPC-u. Sad još samo da neki lokalni diktator odluči naručiti par miliona komada! Uglavnom, ekipa se zagrijava i mi se lagano pokušavamo izorganizirati (znači moj stalni posao Information Management Software konzultanta i fušera na free projektima van radnog vremena) oko slijedećeg koraka. Oh da… sprema se i slijedeći veliki skok!
Eto.. držim se obećanja da ću napisati riječ dvije kad budem imao viška vremena.
Video by Anne Gentle.
