Prokazani smo…. po tko zna koji put….


Daklem, http://www.kulturpunkt.hr/ je neki projekat u koji sam uključen dugi niz godina. Iskreno rečeno ne bih se mogao sjetiti kad sam započeo s tim ali zadnjih par godina smo si baš međusobno dobri. Da ne davim previše sa bespotrebnim uvodom – na http://www.teatar.hr/ je izašao članak njihove glavne urednice koji se između ostalog dotiče i kulturpunkta. Link na cijeli članak: http://teatar.hr/15842/blog-reality-check/ .

Meni je taj članak i cijeli moment kukanja oko para totalno zakon. Kužim ja da ona ima problema sa načinom kako se pare dijele. Siguran sam da bih i sam imao riječ dvije za reći da sam nekako izravnije nakačen na tu kravu muzaru od Ministarstva kulture ali isto tako bih se potrudio malo oko svoje argumentacije.

Daklem….. poprilično izravno smo optuženi da kulturpunkt krade krvavo napisane materijale sa teatar.hr (“…ili primjerice Kulturpunkt (40.000kn) koji svakodnevno prenosi naše vijesti.”). Mislim, 100 mu gromova draga moja Nora Krstulović!
Gledajući po webu ili iščitavajući linkedin.com čime se Nora bavila čovjek bi pomislio da će kužiti o čemu priča. OK, budimo iskreni, ja tu osobu ne poznam i stvarno nemam nikakvo negativno (ili pozitivno) mišljenje o njoj ali super mi je na osnovu njenog članka i komentara napraviti veza sa stotinama identičnih priča kojih sam se do sada naslušao. Zabavno mi je to.

Pobogu… imamo linkove koji vode direktno na teatar.hr. Neki ljudi to zovu besplatna reklama dok je drugima to izgleda krađa.

Svašta… mislim, što očekivati od žene koje kaže “…nemojte dam vam bude neugodno, nije HTML za svakoga… da je – ne bi programeri stigli plaću zaraditi…”. Naravno.. očekuješ da kaže “ivane – gdje ja stadoh – ti produži… mjesta na svom portalu sasvim sigurno imaš, a i resursa, jer za 11 puta manju količinu objavljenog sadržaja (mjerih httrackom) primate 3/5 naše dotacije…”.

Nema tu više priče i tu rasprava ne postoji. Njena HTML stranica (pitanje je da li u sveukupni zbroj računa slike i video) je 11 puta veća od njegove a on (zamislite nepravde) prima 3/5 njene donacije. Zovite Batmana jer ovo očigledno nije pravda! Httrack je rekao svoje!

Negdje u ovom trenutku Željko mi je rekao da je ovo bivša Guruova® djevojka…. He he he sad će opet ispasti da serem po Guruu® 🙂 Kako god.. nasmija me njena “argumentacija”.

46% je grozno




Za izradu statistike na kulturpunktu sam prije koristio webalizer i modificirane user agent vrijednosti browsera u redakciji (da ih izbacimo iz statistike). Kad smo prešli na novi hosting zbog nedostatka apache logova odlučili smo preći na Google Analytics. Jako simpatičan alat i puno lakši djevojkama (i dečkima) da se snađu u tome.

Sasvim slučajno išao sam provjeriti postotak korisnika koji dolaze na kulturpunkt. Katastrofa! 46% svih korisnika Internet Explodera koriste verziju IE6. U svakom slučaju, uskoro ćemo krenuti sa nekom kampanjicom na kulturpunkt.hr za izbacivanje IE6 iz upotrebe.

kennedy space center


Kad ne pišem najave o novim warehouse rješenjima i ne radim skripte za analizu audit trailova šaljemo si na poslu (i printamo za ormar) fake razglednice. Kolega (zacrnjen) je trenutno na Floridi gdje je bio u Kennedy Space Centru. Jučer je lansiran Discovery so do the math…..

Altoidsi


Aco voli par stvari u životu a dvije od tih stvari su svakako Altoidsi i Fishermans Friendsi. Nemam pojma gdje se kod nas Altoidsi mogu nabaviti pa ih zato uvijek u većim količinama nabavim negdje vamka.

Ovaj put američanski dio FLOSS manualsa me totalno oduševio i lijepo iznenadio u Amsterdamu sa 25 novih kutija Altoidsa! Definitivno smo najbolji tim ikada! Za te bi ljude i stari Perl code TWikija debugirao ako treba nakon ovoga.

Wintercamp 09

Eto.. vratio se Aco sa Wintercampa. Za one koji ne znaju Wintercamp je event koji je organizirao “Institute of Network Cultures” i trajao je neka 4 dana. Anywho, radi se o tipičnoj novomedijskoj (ili kako god da se to sve zove) drkici. Novo mi je bilo jedino to što na ovakve gluposti nisam išao čitave 2.5 godine (čitaj: super je bilo viditi ekipu koju nisam dugo vidio).

“Institute of Network Cultures” je “media research centre” koji je osnovao Geert Lovnik. Geert je kao neka faca. Dodano je i faca što mu se ime čita “proizvedi zvuk kao da hračkaš” pa dodaj “ert”. Tipično Niskozemsko. Uguzio se na “Amsterdam University of Applied Sceiences” sa tim svojim centrom, dobio pare od Niskozemske države (nekih 120,000 eura), pozvao neke mreže/kolektive/što_god kojih je član on/njegovi_suradnici i par nekih sa strane te organizirao event. Ovi iz instituta su se proglasili “Meta grupom” i odlučili bili zaduženi za koordiniranje i organiziranje sa konačnim ciljem….. naravno, produciranja knjige o radu Mreža i daljnjoj izgradnji karijere na osnovu promatranja rada dovučenih Mreža. Što i ne bi bio neki problem da su se malo više potrudili oko organizacije…

Event nije imao nikakve koncepcije. Nije bilo jasne ideje od samog početna tko što i koga. Nakon prepirki na mailing listi između Geerta i Adama Hydea raspored se djelomično promjenio prvi dan. Djelovalo je da će se stvari početi dešavati ali na kraju je sve ipak otišlo kvragu. FLOSS manualse su na kraju htjeli izbaciti sa događanja, zahtjevali su da vraćamo bonove za ručak (jer smo organizirali neku zasebnu večeru), meta grupa nije imala ni riječ da kaže na konačnoj prezentaciji o cijelom događaju (svaka grupa se predstavljala, pa tako i oni) – pače jedan od članova meta grupe nije htio ni izaći na pozornicu na kraju itd.. itd…

Ako se sve to stavi u stranu i uzme u obzir da smo dobili šansu da se svi (kako moja grupa tako i ostale) nađemo na jednome mjestu i učinimo ogromnu količinu posla cijeli događaj dobiva neki smisao.


Stavili nas u Stayokay hostel koji se nalazi u četvrti useljenika. Što je na kraju meni ispalo super jer nisam trebao ići daleko da se nađem s nekim ljudima koje znam a doselili su se u Amsterdam.


Davilo nas svaki dan u 17:00 sa nekim panelima. Svatko je bio započeo sa “ja bih se želio/želila ispričati jer nisam imao dovoljno vremena da se pripremim pa ću samo staviti neka pitanja na diskusiju”. Izuzetci su bile dvije prezentacije na temu “Open source arhitekture” i “Debian communitija”. Prvi je bio WTF u smislu to već slušamo zadnjih 10 godina a drugi je doveo do opće pobune zbog korištenja “tehničkih” termina u razgovoru. Naime, riječ koja je digla bunu je “fork”. Naravno, uzroci su bili znatno dublji i idućih sat vremena (i ostalih par dana) se laprdalo o tome da li treba koristiti “tehničke izraze” koje samo “hakeri” razumiju za opisivanje mreža ili bi trebalo koristiti termine koje koriste ljudi koji su “više down to earth i bave se svakodnevnim problemima kao što su izbleglice, ekologija” ili “teoretičari koji koriste svima razumljive riječi”. Negdje pred kraja kad sam ja gledao kako da uteknem na večeru moglo se čuti i “ja sam techy i imam tri imigranta u svojoj kući”….



Sami paneli su bili toliko zabavni da smo imali “ilegalnu” igru Binga. Pogodi jedan od termina koji će se koristiti. Zadnji dan (mislim) “Genderchangersice” su od toga napravile i officijelnu igricu. Isprintale papire i svima podjelile. Usput isprintale majice “lab rat” sa slikom štakora aludirajući na svoju poziciju na eventu naspram Meta grupe… zabavno… Genderchangersice su totalno zakon.



Tokom dana grupe su radile na čemu god su se dogovorile prije toga raditi. Hmm…. usudio bih se reći da su oni zamislili da su prostorije u koje su nas smjestili “modularne”. Anywho, to je neka fora od prijašnjeg događaja u Španjolskoj gdje su se poigravali sa idejama privremenih prostora. Ideja je da se kartonskim kutijama u nekim velikim prostorijama odvoje različite grupe. Super je, te kutije možeš razvlačiti okolo i izgrađivati si prostor kako želiš. Može biti pregrada, može biti podloga za sliku od projektora itd…

Naravno, ne treba biti majstor tona u Lisinskom pa da skužiš da ne možeš 30 ljudi odvojiti sa kartonskim kutijama (sa 5 metara rupom iznad i par metara sa strane) i očekivati da će se kreirati super atmosfera za rad bez buke. Ali eto.. navikne se čovjek i na to..



Ovakva događanja su na žalost idealna mladim i nepriznatim jebivjetrima za iskazivanje njihovih umjetničkih sposobnosti pa smo bili počašćeni i malim performanceima (toga nikad ne usfali) i malim radionicama ručne izrade… a ja stvarno ne znam ali nekih gluposti od papira i žice.


Ovakva događanja se isplate samo zbog ljudi koje tamo možeš sresti. Dyne.org i njegovi napušeni članovi koji jedva riječi uspijevaju sklopiti ali sve to na kraju nekako zvuči “Vegeterijanci u Indiji programiraju. i nitko nije vjerovao da je to moguće….”. Ta neka čudna mješavina španjolskog kao materinjeg+napušen ko deva+pokušava uopće shvatiti gdje se nalazi i o čemu se priča+probaj složiti to sve na engleskom. Moram priznati da sam se tih par dana super zabavio….

Druženja poslije po sobama za sastanke. Krađa vina iz hostela. Recepcioner hostela koji 2 puta uredno dolazi otvoriti boce (naravno nazdravljajući i zabavljajući se sa svima) ne bi li 3 put došao sa papirom da popiše sve koji su odgovorni za krađu. Pušenje (i cigareta) u prostorijama hostela i prijetnje izbacivanjem. Prijetnje izbacivanjem samo zato što sam se ni kriv ni dužan našao kraj osobe koja je razbila vrata. Pače, čak i potrčao prema rupi uz usklik “svježi zrak! svježi zrak!”.

Eto… ne da mi se više. Bilo je super sresti neku ekipu koju nisam vidio par godina. Kaže mi Andy: “Aco, otkako nisu u njih2 institutu puno si više ‘content'”. Kažem mu ja: “thank you very much, osjetim to i sam”. Andy used to be na residentu u njih2 institutu, neko smo vrijeme zajedno živili i družili se a zajedno smo i radili na nekom perverznom retardiranom kopiletu od wikija i financijske aplikacije. Zamisli.. financijska aplikacija a ono wiki! I ne samo to! S obzirom da je i jedno i drugo pisano u Pythonu i koristi isti framework za rad trebaš biti plaćen samo jednom. Kužiš buraz kiber komunističku spiku….. Ah.. bilo je baš lijepo popiti pivo s njim i Brankom nakon tih silnih godina.



Svjetski FLOSS manuals sabor. Dan -2.


Put me u Amsterdam doveo na prvi svjetski FLOSS manuals sabor. Nadam se, prvi od mnogih u nizu. Iz cijeloga svijeta, sa svih kontinenata (osim Južne Amerike, Afrike i Azije) doteturat će FLOSSaši na par dana druženja i rada.

Moram priznati da mi nakon one nesreće sa Turskim avionom u Amsterdamu i nije bilo baš totalno svejedno kako ćemo sletiti. Malo strepnje i držanja za ruku neke azijatkinje koje je sjedila pokraj mene ali na kraju smo jako lijepo i sigurno sletili.

Anywho, uranio sam ja malo. Odlučio spojiti vikedne sa godišnjim i iskoristiti to vrijeme za druženje sa nekim ljudima u Niskozemskoj. Ugodna domaća indijska večerica, fina belgijska piva, neka nova kartaška igra (u kojoj sam 3 puta izgubio) i onda me otjeralo van. Smjestilo me u neki 200 eura + naplatit ćemo ti i kavu ujutro ali ti zato sviramo klasičnu muziku u hodniku. S obzirom da se sutradan selim u hostel (sa ostatkom ekipe) od 10 eura odlučio sam iskoristiti sve pogodnosti skupog smještaja. Na kraju ću im uzeti sapun i šampone pošto u hostelu toga nema. Nego, dragi André koji radi na recepciji hotela je pomalo izgubljen. Kad sam se čekirao zaveo me pod “Aleksandar Zagreb” koji živi “negdje” u Americi. Nakon mog prvotnog šoka upitao sam ga “Mooooollllliiiim? ah ne.. ne.. to je moja američka visa. Ovdje se na drugoj stranici nalaze se moji podaci.” On se samo nasmješio i rekao “Erkalovic mi se činilo kao jako čudno prezime za Zagreb.”. Kad ti netko tako nešto kaže u sred Niskozemske naravno da osjetiš potrebu da mu pogledaš oznaku sa imenom. André piše ali svi mi jakodobro znamo da to easily može biti i Andrej.

Nego.. sad par sati sna i sutra nove avanture preseljenja i iznajmljivanja biciklina. Također, sutra se nalazim sa Lovorkom.

Premlado za te prezervative i te stvari


Premlado za te prezervative i te stvari from Aleksandar Erkalović on Vimeo.

Imao sam danas malo pospremanje eksternih memorija (da se nađe prostora za nove zapise) pa sam si pronašao par zapisa iz Moravica. Već prvi dan mi je dosadilo s kamerom snimati pa se i nije stvorila kritična masa zapisa od kojih bi se dalo nešto izmontirati. Možda i bolje.

Anywho, ovo je kratki zapis iz naše sobe u đačkom sobu. Odabrati odgovarajući krevet, mjesto koje je privremeno napustio 15 godišnji “skretničar”, može biti poprilično zahtjevan zadatak. Prošao sam dosta prljavih brloga i naspavao se u svakojakim jazbinama ali ako imam priliku odabrati manje zlo neću je propustiti. Zahtjevan je to zadatak ući u psihu tinejdžera i prokljuviti koji najmanje masturbira od njih troje ali krevet sa video zapisa smo zbog nekoliko informacija koje smo dobila sa zida rado propusitili našem dragom Boti. Velika je šansa da su ostala dva kreveta bila masturbatorska a prikazani bio krevet od akcije ali što god…

Prijašnji video uradci:
* Trenutni video
* mount /sljeme
* YAXWE nemontirano
* Smrt u mi2 officeu
* Razmjenjivači does Čakovec

Binarizirana bijela soba

Željko misli da moram imati neku dobru priču. Željko ne kuži razliku između ASCII-a i binarnih brojeva. Ja mislim da do trenutka dok ne počnem džabalabariti na ovome ne trebam imati priču i da to slobodno (dok god me to čini sretnim) mogu raditi bez obzira što drugi misle. Ja mislim da ovo vizualno super izgleda i to me čini sretnim.

Anywho, ovo je moj zadnji binarizirani uradak. Mali binarizirani komadić “The White Room” road movia od KLF-a. Aco jako voli KLF a poznata je i njegova velika ljubav ka binarnim brojevima.

Video je morao biti malo oveći zbog bolje kvalitete (da se vide brojke kako spada). Ako ste na sporijem linku opalite play pa pause da vam se u pozadini preloada cijeli film.