Flight of the Conchords

Svako malo “otkrijem” na Internetu neku novu zanimljivu TV seriju. Nakon “Californication” zadnja u nizu onih koja me oduševila je “Flight of the Conchords”. Za Jemaine Clementa sam čuo prvi put na ovom Zagreb film festivalu gdje sam gledao izvrstan film “Eagle vs Shark”. Malo googlanja, malo povezivanja i jedna dobra preporuka od mog Novozelandskog prijatelja i eto cijele prve sezone na mome disku (najavljeno je da će se druga snimati).

Cijela radnja se odvija oko svakodnevnih dogodovština dvojice Novozelandskih muzičara u New Yorku. Njihove muke sa menadžerom (koji je u biti kulturni ataše Novog Zelanda), djevojkama i općenito životom u New Yorku. Super zabavna serija u kojoj Clement i McKenzie glume fiktivne verzije samih sebe. Naime, na rodnom im Novom Zelandu njih dvojica su imali komični duo koji je okolo zabavljao publiku sa dobrom šalom i pjesmicama uz gitaru. Ovo je radjeno na istu šemu i ispod možete viditi jedan od takvih momenata iz serije. U svakom slučaju vrlo zanimljivo i drugačije od ostaloga. Ono što je meni osobito jako zabavno u svemu je što u seriji ima dosta gegova vezanih sa Novozelandskim naglaskom i to me uvijek prisjeti na mog Novozelandskog prijatelja i moje muke sa razumijevanjem njegovog izgovora pojedinih engleskih riječi (“what’s your name?… Bri? Brit, like Britney? oh, Bret.”).

Link na video: http://www.youtube.com/watch?v=pY8jaGs7xJ0

Boca vina….



Kad se radi o vrednovanju svog rada i znanja te sklapanja povoljnih poslova ja nekako uvijek ispadnem totalni kreten.
“Hrvatski pojmovnik glazbene informatike” koji sam radio za Stanka je još jedna od mnogih u nizu mojih pušiona. Poznajući sebe nekako znam da će ovakvih situacija biti još. Sad kad se sjetim, ima tome dvije godine da sam ja započeo na tome raditi. Sve je to krenulo kao “imam jedan super poslić koji je dobar za tvoj tamtam i za njega ćeš dobiti 0 (nula) kuna”. Dovraga, ne želim se ni prisjećati razloga i okruženja u kojemu sam tada honorario da sam pristao na tome raditi. Projekat koji nema nikakve veze s onim što radim, projekat koji samo usporava i uvelike otežava ono što radim. Oh, koliko sam se samo puta u ovom i mnogim ostalim projektima naslušao “to je tamtam” misleći pritom na moj besplatan angažman i rad. Koliko sam samo puta oblačio odijelo kretena (koje držim uvijek negdje pokraj radnog mijesta) da se uživim u ulogu tog fiktivnog tamtam-a te da se naslušam tih pričica i svojim noćima, vikendima i vremenima u romingu (u svom trošku) odrađivao poslove nesposobnih i neodgovornih projekt wannabe managera, sistem administratora, web “designera” sa studija designa i kunst meistera bez para na računu. Cijeli taj moment u kojem se ja moram ispričavati i zahvaljivati nekome što trošim svoje vrijeme i novac da nekome drugome učinim uslugu….eh… Aco.. Aco…

Bilo kako bilo, nakon te neke dve godine povremenog rada i tlačenja (najdraži su mi sms-ovi u 2-3 ujutro… jer jebemu, njemu su njegovi podatci jako bitni) i zahtjeva koji uvelike premašuju granice one prvotne “uslugice” (dovraga, od samog početka je to bilo tako i zamišljeno) baš u onom povoljnom trenutku kad sam i dobio neke novce na račun od toga ja sam odlučio od svega odustati. Taj prokleti sms negdje duboko u noći koji je prekinuo moj san me potaknuo da se zapitam “koji kurac ja to radim uopće…”. Našao sam nekoga da me zamjeni i dovrši taj projekat u php-u (oh da, ja sam da se zadovolje svi ti zahtjevi rewriteao cijelu stvar iz Pythona u PHP). Sav brutto iznos koji mi je isplaćen predat ću tom novom liku i to je to…. (oh da… ja sam na račun dobio tisuću i nešto kuna manje tako da ću ja dok mi ne dodje povrat poreza za nekih pola godine i više biti u minusu za taj iznos. toliko mi je muka od svega, ta prokleta mučnina koja me tjera na bljuvanje, da me i nije briga). Ja jednostavno ne mogu i ne želim više i za to mi je trebalo dvije duge godine, dosta tlačenja od strane Stanka pa čak i prokazivanja i objašnjavanja na core sastancima njih2 instituta. Majke ti… katkad se zapitam kako sam sa svom tom svojom naivnošću i pronašao danas 20 kuna u džepu da si kupim sandwich i školjkicu od sira u Pan-peku.

Bilo kako bilo…. on je meni samo želio sve najbolje, njemu je žao, drago mu je da smo profesionalci i na razini profesije i da će se to dovršiti i eto ga…. boca vina u znak zahvalnosti…. bit će mi to najskuplja boca vina koju ću iskapiti u životu. Ali on the bright side, ako bih sve svoje poslovne pušione trebao poredati ova bi definitivno trebala zauzeti tek počasno drugo mijesto. O onoj prvoj, o propalim novcima, o vrijeđanju, omalovažavanju, podcjenjivanju, psihičkom iživljavanju te konstantnom prokazivanju i jebenim lažima neću ni pokušati razmišljati… Tko zna, možda je to sve već negdje daleko iza mene….

Tja… Aco se zaposlio…




I tako…Aco se zaposlio. Od 5.11. sam sretni zaposlenik (na probnom roku) u Alfatecu. Trenutno marljivo učim ne bi li položio certifikat za Informix v11 administratora. Nakon (ne ako) što položim v11 ide polaganje certifikata za ostale verzije Informixa. Sve u svemu, Aco je zadovoljan sa svime. Naravno, čim pohvatam više o tome kako Informix funkcionira i koje su sve njegove mogućnosti budem se o tome raspisao ovdje. Također, mislim da ću se malo raspisati i o tim “prljavi korporacijski posao” <-> “sloboda i nezavisnost u ngo sektoru” razlikama i sličnostima koje mi se čine simpatične za sada.




Trenutno mi je jedini problem što još putujem iz Petrinje. Na gornjoj slici se može vidjeti kako je to izgledalo prvi dan kad je Aco krenuo na autobus. I nije baš ugodno. Truckanje u busu i namještanje na malim sjedalima ne bi li se pokušalo uhvatiti malo dodatnog sna. Sve u svemu, izgubim oko 4 sata na putovanje u oba smijera. Poprilično naporno ali budem išao ovaj vikend razgledati jedan stančić pa se nadam da ću skoro 2 sata pješačenja i vožnje međugradskim busom zamjeniti sa pola sata guranja u prepunim zagrebačkim jutarnjim tramvajima…

“Reinteract” – sistem za interaktivno eksperimentiranje

Reinteract je najnoviji igrač na sceni Python shellova (uz IPython, hotwire-shell i možda još pokoji).



Bilo je samo pitanje vremena kad će netko ponovo otkriti stare ideje i razveseliti gomile python freakova. Cijela stvar je bazirana na GTK bindingsima za python i u principu omogućuje da (kao što se vidi i na gornjoj slici) embedate GTK widgete u Reinteract shell. Istina, gornji primjer embedanja TreeView-a sa listom fileova i nije baš nešto što će čovjeka potaknuti da kaže “wooooooowwww” ali treba uzeti u obzir da je ovo poprilično svjež projekat (danas izašao ako se ne varam). Zato, odite na site, skinite source i napišite nove maštovitije widgete. Meni iskreno rečeno pada par na pamet.

Naravno, Reinteract je dosta dobar i zbog toga što vam omogućuje da se vratite na prijašnje komande, modificirate ih i automatski refreshate operacije koje su se desile nakon. Kratko se igrajući sa cijelim sustavom meni se učinilo dosta korisno i to što možete unositi nekoliko linija python codea i onda ih sve evaulirati odjednom. Obojani kvadratići na početku linije vam omogućuju da raspoznate evaulirani code, code sa greškom te code koji se još nije evaulirao.

Uspio sam uhvatiti tek nekoliko minuta da se poigram s njim (što će reći da nisam ni stigao da pogledam kako sve to izgleda iznutra i da sam više potrošio vremena na pisanje ovog posta nego na samo igranje sa Reinteractom) ali nadam se da me cijela stvar u budućnosti neće previše razočarati te ćete na www.binarni.net moći pronaći neka moja proširenja istoga.

“Izbor Video Izbora” – moja mala kompilacija

Ovaj utorak sam totalno zaboravio na Izbor Video Izbora, mali dio
Geekoskopa koji nikako nije zaživio. Bilo kako bilo, neka počiva u miru, ali onako iznenađen htio sam pustiti nešto očekujući da se ipak neko i pojavi. Već duže vrijeme mi se mota po glavi jedna ideja o kompilaciji kratkih videa o liku i dijelu Wilhelma Reicha. Naravno, nisam ništa pametno smislio ali sam pustio neka dva raw materijala koji jedan iza drugog možda na nešto i liče. Glupi Drupal, ako ne vidite video u vašem feed readeru kliknite na post da ga vidite.

YAXWE nemontirano

Za početak se nadam da se nitko neće uvrijediti ili osjećati povrijeđeno zbog nekih snimaka (ako nekome nešto smeta neka mi javi da mogu izbaciti). Sve je ovo jedna dobra zezancija i lagana uspomena na nekoliko lijepo provedenih dana i pozitivne energije sa YAXWE-a. Kako je ovaj video uradak premijerno prikazan na Geekoskopu pokušao sam složiti video tako da većina likova u videu budu baš oni koji zalaze na Geekoskop.

Poprilično pretencioznu ideju za pravljenjem “dokumentarca” dobio sam možda dan prije odlaska. Sve je to bila jedna dobra zezancija jer budimo realni, sa jeftinom digitalnom foto kamerom koja ima podršku za video i zvuk i nimalo znanja o pravljenju filmova ne možeš previše očekivati. Sve u svemu mislim da je dobro ispalo.

Praveći neke svoje uratke za Geekoskop linux alatima sam i previše puta davao šansu tako da sam se ovaj put zbutao u windowse i od početka pa do kraja potrošio cijelih dva sata. Da… zaboravio sam napomenuti da mi je jedan od ciljeva bio da utrošim minimalnu količinu vremena.

Prilikom slaganja materijala sam koristio clipove koje sam snimio u cijelosti. Znači nije bilo rezanja i izbacivanja materijala. To mi je bilo poprilično simpatično (a i brzo i lako za izvesti na kraju) ali je ujedno i značilo da neke snimke nisu ušle u krajnji mix (ali su neke upale samo zato što su kratke… ehhh). Također jedna od ideja je bila da stavim u pozadinu neku muziku ali sam u jednom razgovoru sa Krunom Joštom došao do zaključka da je to definitivno loša ideja. Hvala Kruno. Također zahvale idu Ivanu Nikoliću na svoj pomoći, savjetima i energiji. Too bad da se Aco morao preseliti pa nismo nikad stigli ovo zajedno zmixati. Da… sve zahvale svima koje sam snimao i koji su izbjegli napast da me fizički ozlijede.

Anywho, ovo je bilo zanimljivo iskustvo. Tokom snimanja nisam imao jasnu ideju što ja to uopće radim. Tokom samog miksanja sve se nekako isprofiliralo i na kraju posložilo u nekih 11 minuta videa. Imam još dosta materijala koji bi bilo dobro posložiti, odrezati i malo prepraviti (loša kvaliteta snimaka prilikom malo svijetla itd…) pa ćemo vidjeti… možda toga bude još….

Safari i debugiranje

Pretpostavljam da je to nešto što svaki MacOSX user zna ali eto, meni je malo trebalo. Ako nekome dobro dođe eto ga…

Jedna od web aplikacija koju radim ponašala se dosta čudno (JavaScript problemi) na Safariju. Loš je to osjećaj kad se pred kraj sezone iznajmljivanja brodova radi fakturiranje i onda sve stane zbog nekog nedefiniranog i nedokučivog buga. Naravno, nema previše smisla reći “meni i Igoru na firefoxu radi..hmm.. hmm” pa ja bootam svoje Windowse i probavam iz Safarija 3.0.4. Sve radi… “dovraga” govorim u sebi “mora da su ispravili taj feature u ovoj verziji”. Odlazim do ibooka i gledam u taj prokleti Safari. Vidim da je odlučan da me ne obavjesti o grešci sa nekakvom blinkajućom ikonom. Ne pokušava ni neki prozorčić da otvori i ne do Bog mi otprilike pokaže liniju gdje i zašto se to krši. Ništa… to je onaj user-friendly pristup u kojem me ne zamaraju sa viškom nebitnih informacija. Nakon što mi pomalo i patetičan pokušaj “A da stavite Firefox?” nije uspio odlazim do svog prijatelja googlea i bacam se u potragu za MacOSX imageom za vmwareov player. Kao “budem ja to doma probao”.

Download je trajao satima. Naravno, baš onih zadnjih 10Mb nije imao tko seedati pa se sve pomalo i odužilo. Nakon pola dana shvatih da ja nemam mjesta na disku za to odkompresirati. Ništa, sačekat ćemo da dođemo do mog externog diska da na njemu to obavimo. Anywho… kad sam sve i obavio shvatio sam da ja i dalje ne znam kako viditi JavaScriptove errore u Safariju. Sva sreća, otišao sam na neki družijanac u m.a.m.a.-u i na nekom izjedanju pizze sasvim slučajno sam pitao jednog šetajućeg Nizozemca Marijna da li ima iskustva s time (inače lik piše online knjigu Eloquent JavaScript). Nasmijao se i spomenuo mi da se treba iz komandne linije promjeniti postavke i da će se onda magično pojaviti Debug menu. Nakon malo googlanja pronašao sam i tu linijicu…


defaults write com.apple.Safari IncludeDebugMenu 1

Naravno, bug koji sam otkrio je bio bolno trivijalan i kad me Apple tuži i država strpa u zatvor zbog downloada ilegalne kopije MacOSX-a (koja je ubrzo nakon otkrivenog buga bila obrisana) imat ću dosta vremena u zatvoru za razmišljati o tom malom “,” (zarezu) viška….

“Code Monkeys” TV Show

Zasigurno ste čuli za britansku seriju IT Crowd koja već lagano zalazi u drugu sezonu. Ono što možda niste znali je da NBC kao i u slučaju “The Office” serijala sprema svoju američku verziju. Osobno mi britanski “IT Crowd” nije pretjerano smiješan i nekako me nije pretjerano briga kako će ispasti američka verzija. Ono što sam htio napomenuti u ovom blogu je meni osobno puno zanimljiviji geek serijal pod nazivom “Code Monkeys”.

“Code monkey” je jedan od onih pogrdnih naziva koji bi se mogao odnositi na programera koji kucka svoj code obogaćen sa možda previše copy+pasteanog sadržaja pronadjenog na googlecode searchu bez previše brige i shvaćanja o čemu se radi a može se odnositi i na malog korporacijskog crva koji kucka svoj code subotom do 01:00 ujutro…

Bilo kako bilo serija “Code monkey” je radjena u maniri 8bitnih igrica i vizualno izgleda definitivno drugačije 🙂 Radi se o game developerima u GameaVision-u (Activision). Dave je više zainteresiran za igranje nego za rad. Jerry je onaj odgovorni koji se često upiški u gaće i zaljubljen je u Marry. Mr. Larrity je bogati teksašanin koji je GameaVision kupio od Stevea Wozniaka (koji je bio i gost u prvoj epizodi). Igrice ga previše ne zanimaju ali je skužio da u tom biznisu definitivno ima novaca. Dean je gazdin retardirani sin. Mary je jedina žena. Naravno, ona je feministkinja i nije pretjerano zainteresirana za Jerrija… Da ne ulazim više u detalje pričica je definitivno zanimljva i vrijedi pogledati. Ko što bi rekao moj prijatelj Aka “valja”! Oni kojima dogodovštine sistem administratora desktop računala u velikoj korporaciji nisu zanimljive (IT Crowd) mogu pokušati sa perverznim game developerima zarobljenima u početke 80-etih. Nisu Scrubs-i ali je definitivno zabavno.

Ja sam u posjedu prve sezone pa ako je netko zainteresiran neka mi se slobodno obrati. Za one radoznale evo malog previewa…

Balkane moj

U jednoj od mnogih pričica o nasilju frend mi je pokazao jedan video na youtubeu. Anywho, vrijedi pogledati. Radi se o emisiji “The Real Football Factories International” koju vodi Danny Dyer (lik koji je glumio u filmu Football Factory”). Bilo kako bilo, Danny ide po svijetu i obilazi nogomotne navijače lokalnih klubova. U epizodi “Balkan” posjetio je navijače Dinama, Hajduka, Partizana te skoro pa i Crvene zvezde. Osobno nisam neki navijač ili poznavatelj nogometa ali čini mi se kao zanimljivih desetak minuta balkanskog primitivizma za pogledati. Od matcheva Dinamo vs Hajduk, davne ’90-ete i Arkana te povlačenja pištolja… have fun…

binarni.net počinje sa radom….

Radom ?

Možda rad i nije najbolja riječ koja bi se dala upotrijebiti u ovom slučaju, ali eto. Za sad nema nikakvih usluga ili servisa ali malo po malo. Neke stvari se lagano pripremaju u binarnom laboratoriju…

Idealno bi bilo da sam si prije par godina sredio jedan ovakav servis ali nekako cijene nisu bile tako povoljne a meni se nije dalo ulaziti u neke šeme moljakanja za usluge. Ovo sam si uzeo preko http://www.linode.com/ i za sad moram reći da sam
sretan. $20 mjesečno za 300Mb RAM-a, 12Gb harda i 200Gb mjesečnog prometa. Dosta mi je ljudi prije savjetovalo da se okanim ćorava posla u multimedijalnom institutu i da si počnem sam pružati usluge i znanje za koje sam tamo bio “nagrađivan” psihoanalitičkim kikirikijem ali nekako sam kombinirao da tu definitivno nema kruha od pružanja jednog takvog servisa kod nas. Anywho, uvijek je postojala mogućnost da iskoristim poznanstva koja sam stekao i uslugu pružam strancima, ali eto… neodlučan i bezvoljan kao što jesam od tog se ništa nije desilo. Sad je definitivno za to kasno što je poprilično šteta jer da je imao prilike da se razvija u jednoj zdravoj okolini tamtam2 bi definitivno bio finaliziran projekat. ali eto… nekako su se počele otvarati neke nove mogućnosti.

zašto ne na svojoj platformi?

Pomalo je to i šaljivo ali eto, svoj rođeni site ne pogonim
na svojoj platformi. Razloga su dva. Prvi je taj što imam samo 300Mb na raspolaganju i imam neke ideje to popuniti sa memory uvijek gladnom Javom. Drugi razlog je taj što mi se ne da pisati neke dodatke za staru verziju TamTam-a već bi se htio što manje posvetiti održavanju stare i što se više posvetiti razvoju nove platforme o kojoj razmišljam jedno duže vrijeme.

binarni ?!

Odakle uopće ovo ime? Sve je to krenula kao neka šala na nekom od predavanja u m.a.m.a-i. Radilo se o nekom novo medijskom umjetniku kojemu su riječi bile pune ASCII kunsta. Također u to neko vrijeme na nekom od mnogih mi2 laprdanja bilo je dosta riječi o “binarnim podacima” i “to su samo nule i jedinice, koliko to teško može biti”. U tom trenutku mi je to bilo poprilično smješno te sam počeo intenzivno koristiti “binarno” a jedan od rezultata te zabavice bio je i projekat DitIt. Anywho, bilo kako bilo…. “binarni podaci” su mi od onda ostali kao jedna od češćih poštapalica.